Koprena između dviju stvarnosti

Izložba Puni krug ponovno je potvrdila talent i potencijal Ivone Jurić, koji uvijek iznova očarava. Sugestivan potez obilježen je kolorističkom raznovrsnošću koja pršti i odašilje. Bogatstvo punoće izvedbe i zaokruženost promišljanja prepoznatljiv je potpis mlade umjetnice, čije djelo već sada odaje zrelost pa s pravom možemo govoriti o snažnoj autorskoj ličnosti.

Iz postava izložbe / Snimio Juraj Vuglač

Ivona Jurić tematizira svijet koji nastaje na prijelazu realne, činjenične stvarnosti, i naše interpretacije te stvarnosti. Progovara o tom međusvijetu u kojemu stvaramo osjećaje, sudove, stajališta i misli. I tu se krije snaga ovih slika. One su moćni okidači za osobna tumačenja i stvaranja, koja pomiču ono skriveno u nama te kojima u konačnici mijenjamo stvarnost.

Svaka slika na neki način podupire neku drugu zatvarajući krug unutarnje, kao i vanjske misaone povezanosti. Preklapanje tih različitih stvarnosti Ivona Jurić prikazuje izborom tema vlastite svakodnevice, otkrivajući nam ogoljelu realnost u kojoj se zatječe. Iskreno progovara o motivima koje susreće u trenucima koji su postali sastavnim dijelom nje same. Mrtva priroda, izgorjeli autobus, koš u cvijeću, krevet u prirodi, sijeno, runolisti, prostori bez ljudi s naznakom njihove prisutnosti, prikazuju tako jedinstvene prostore prožimanja interijera i eksterijera. Začudnim kombiniranjem realno nespojivih elemenata i njihovim stavljanjem u određeni kontekst – pejzaž – autorica stvara prizore koji pozivaju na upisivanje vlastitih značenja, izlažući istovremeno individualiziranu stvarnost (slika Runolist, 2013). Bez obzira na primjenu motiva već toliko puta naslikanih i slikarski interpretiranih, oni postaju izazov u novoj – i uspješnoj – slikaričinoj izvedbi. Motivi odjekuju u tišini, zjape u napuštenim prostorima prožetim strahovima i potisnutim emocijama, iz kojih Ivona Jurić crpe trenutke promatranja, promišljanja i nadahnuća. Puste šume, polja, raslinje i vegetacija koja buja i plijeni dozivaju prazninom koja poziva i govori.

Nakon nekog vremena, akvarel, 2014.

Slikarska poetika razrađenoga poteza linija s različitim usmjerenjima koje variraju u tonu ukazuje na veliku vještinu i vladanje medijem. Poetski izričaj Ivone Jurić podrazumijeva suptilnost izvedbe, koja otkriva svu silinu prizora. Istodobno nježan i energičan, potez pred nama stvara čudesan svijet vibrantne materije koji plijeni slikarskom estetizacijom. Uhvaćeni magnetizmom treperave površine platna Ivone Jurić, ispunjavamo vlastite praznine i ponore, razotkrivamo i stvaramo novu emociju vraćajući se u realnost osnaženi i osviješteni. Autorica promišlja upravo taj osobiti trenutak neposredno prije stvaranja proživljene emocije te ga realizira na rafiniran i sebi svojstven način. Sugerirajući postojanje i otkrivanje međusvijeta, ona na pojedine prizore stavlja koprenu. Tim postupkom uvodi nas u skrovite, a opet svakodnevne scene višeslojnih značenja, ukazujući na njihovu bitnost i istovremeno nemogućnost cjelovitoga sagledavanja (slike Između dvije strane, Siva luka, 2014). Korištenjem medija akvarela pridonosi dojmu fluidnosti i transparentnosti koja djelomično prekriva, a opet daje uvid u ono što je bilo prije. Akvareli i platna Ivone Jurić izvedbom i temeljitim promišljanjem oblikuju zajedničku stvarnost, različitu za svakog od nas. U njoj se pronalazimo te stvaramo nešto sasvim svojstveno. Utoliko se događa razgovor umjetnice prema svijetu i svijeta prema umjetnici. Slike tako postaju suputnici njezinih misli, ogledalo mašte i kreativnosti te dar svima koji posjećuju te međusvjetove kao mjesta svojih mijena. Svojim umjetničkim stvaralaštvom Ivona Jurić oblikuje i zatvara puni krug u kojemu se suočavamo s prazninom neprekidnoga postojanja.